Homocistein – što je to i koje su njegove norme?

19 Jun 2024

Objavio: Łukasz Szostko Broj čitanja: 975 Komentari: 0

Za praćenje zdravlja kardiovaskularnog sustava obično provjeravamo razinu kolesterola i krvni tlak. Homocistein nije tako popularan biljeg, međutim dovoljno je značajan da zaslužuje daleko veću pozornost. Višak homocisteina vrlo je toksičan za krvne žile i može povećati rizik od ateroskleroze čak i dvostruko. Visoke razine homocisteina povezuju se također s neurološkim bolestima, uključujući Alzheimerovu bolest.

Što je homocistein?

Homocistein je sumporom bogata aminokiselina koja nastaje u ljudskom organizmu u procesu pretvorbe druge aminokiseline, metionina. Metionin je aminokiselina koju unosimo u organizam prehranom, osobito konzumiranjem proizvoda bogatih proteinima, poput mesa, ribe, mliječnih proizvoda i nekih sjemenki. Sam po sebi ne postoji u hrani, već je međuprodukt u prirodnim metaboličkim procesima koji se odvijaju u organizmu.

Homocistein smatra se važnim biljegom rizika za bolesti kardiovaskularnog sustava. Neki ga smatraju čak značajnijim parametrom od razine kolesterola.

O homocisteinu postoji ogromna količina znanstvenih publikacija. Homocisteinova hipoteza glavna je tema koja se uzima u obzir kada se analizira utjecaj unosa vitamina na kardiovaskularni ili živčani sustav.

Ako nema poremećaja funkcije bubrega, pojava hiperhomocisteinemije (viška homocisteina) ukazuje da je metabolizam homocisteina nekako poremećen i da se višak homocisteina nakupljen u stanici izlučuje u krv. To sprječava toksičnost za stanicu, ali izlaže vaskularno tkivo potencijalno štetnom djelovanju viška homocisteina. Genetski defekt jednog od enzima koji metaboliziraju homocistein (na primjer MTHFR ili CBS) ili prehrambeni nedostatak jednog ili više vitamina koji sudjeluju u metabolizmu homocisteina može dovesti do metaboličkih poremećaja i potencijalno do hiperhomocisteinemije.

Norme homocisteina u laboratorijskim pretragama

Norma koncentracije homocisteina u krvi iznosi od 5 do 15 mikromola/litar.

U načelu rezultati pretraga ispod 15 ne predstavljaju ozbiljan razlog za zabrinutost. Mnogi stručnjaci ipak procjenjuju da bi optimalna razina koja daje potpuno zadovoljstvo trebala biti manja od 10. To ipak nisu službene smjernice.

Vrijedi primijetiti da se statistički razine homocisteina povećavaju s napredovanjem dobi, a pritom su više kod muškaraca nego kod žena.

Uzroci povećanja razine homocisteina

Blaga hiperhomocisteinemija uočena natašte obično je uzrokovana blagim oštećenjem puta metilacije (tj. nedostacima folne kiseline ili vitamina B12, ili termolabilnošću metilentetrahidrofolat reduktaze).

Hiperhomocisteinemija nakon opterećenja metioninom može biti uzrokovana smanjenom aktivnošću beta-sintaze cistationa ili nedostatkom B6.

U određenoj mjeri na razinu homocisteina utječu ovisnosti, uključujući pušenje duhana i pijenje kave. Problematični mogu biti i lijekovi iz skupine antagonista folne kiseline (metotreksat, fenitoin, karbamazepin) te antagonisti vitamina B12 (teofilin, azarabin, oralni kontraceptivi),

Teška hiperhomocisteinemija uzrokovana je genetskim defektima koji rezultiraju nedostatkom beta-sintaze cistationa (CBS), metilentetrahidrofolat reduktaze (MTHFR) ili enzima koji sudjeluju u sintezi metilokobalamina (aktivni oblik vitamina B12) i metilaciji homocisteina.

Mutacija MTHFR kao jedan od uzroka viška homocisteina

U kontekstu hiperhomocisteinemije, osobito popularna tema su mutacije gena MTHFR. Promjene u ovom genu vrlo su česte. Blagi, heterozigotni oblik mutacije može se odnositi čak na 50% stanovništva. Ozbiljno na razinu homocisteina utječu tek one teže, homozigotne mutacije koje se odnose na nekoliko posto stanovništva

Mutacija ovog gena oslabljuje proces metilacije folne kiseline, odnosno dovođenja je u aktivni oblik. Upravo je taj aktivni, metilirani oblik folne kiseline potreban da se remetilira homocistein i vrati u kruženje metioninskog ciklusa.

Mutacija CBS kao kočnica za put transsulfuracije

Mutacije gena koji kodira beta-sintazu cistationa problem su poznat odavno, proučavan ranije od problema s MTHFR. Kada postoji mutacija CBS, povećanja homocisteina osjetljivija su na povećani unos metionina. U normalnim uvjetima ciklus metionina podliježe izvrsnoj samoregulaciji i odlično se nosi s promjenjivim unosom metionina. Međutim, kada gen CBS ne funkcionira kako treba, situacija se komplicira i dijeta bogata proteinima može otežati snižavanje homocisteina.

Posljedice povišene razine homocisteina

Kada koncentracija homocisteina prelazi 15, govorimo o hiperhomocisteinemiji. Takve koncentracije povećavaju rizik nastanka aterosklerotskih plakova. Povišena razina homocisteina povezana je s povećanom učestalošću kardiovaskularnih, cerebrovaskularnih i tromboembolijskih bolesti.

Visoki homocistein može također ukazivati na nedovoljnu dostupnost S-adenozilmetionina (SAMe), a to je vrlo svestrana molekula koja kontrolira ogromnu količinu procesa u organizmu. Glavni je donor metilnih skupina za sve procese metilacije. Odgovorna je za metilaciju DNA, RNA i proteina. Na taj način sudjeluje u procesima proizvodnje energije, neurotransmitera, kontrole aktivnosti gena i mnogim drugim važnim procesima.

Homocistein i ateroskleroza

Najjaču povezanost uočavamo nedvojbeno između homocisteina i rizika od ateroskleroze. Višak homocisteina pogoduje aterosklerozi povećanjem oksidativnog stresa, pogoršanjem funkcije endotela i indukcijom tromboze.

U kontekstu utjecaja na zdravlje krvnih žila homocisteinom su se počeli zanimati već prije više od 50 godina. Kulminacija je bilo objavljivanje 1995. godine metaanalize čak 27 istraživanja s više od 4000 pacijenata. Tada je izvučen zaključak da je homocistein neovisni, graduirani čimbenik rizika za aterosklerotsku bolest. Povećanje ukupne razine homocisteina u plazmi za 5 µM povezano je s 60% povećanjem rizika od ishemijske bolesti srca kod muškaraca i 80% kod žena.

Grafika predstaviająca przekrój żył człowieka pod lupą

Homocistein i Alzheimer

Nakon ateroskleroze drugi najvažniji čimbenik je utjecaj homocisteina na neurološke poremećaje, uključujući rizik od Alzheimera i drugih oblika demencije.

Štetnost homocisteina za mozak i njegovu funkciju proizlazi iz nekoliko mehanizama. Među njima se mogu navesti:

pojačavanje oksidativnog stresa,
inhibicija reakcija metilacije,
povećanje oštećenja DNA,
neurotoksičnost koja vodi do smrti živčanih stanica.

Posljedice tih djelovanja u velikoj se mjeri poklapaju s onim što prema trenutnom znanju smatramo osnovama razvoja Alzheimerove bolesti:

akumulacija beta-amiloida,
hiperfosforilacija tau,
atrofija moždanog tkiva,
oštećenje cerebrovaskularne cirkulacije.

Koncentracije homocisteina čak i one koje su u rasponu laboratorijske norme (14 mikromola/litar), odnosno one koje se ne kvalificiraju kao hiperhomocisteinemija, mogu povećati rizik od Alzheimerove bolesti čak i dvostruko.

Pretraga homocisteina – praktične informacije

Za pretragu se treba pripremiti. Kao i kod većine pretaga krvi, treba biti natašte. Preporučuje se 13-14 sati bez obroka. To je potrebno da se isključi povećanje homocisteina zbog svježeg unosa metionina iz obroka. Dobro je ipak popiti vode, ona je uvijek dozvoljena.

Ako se pitate koliko košta pretraga homocisteina, treba se pripremiti na trošak od 50 do 100 kn, ovisno o laboratoriju. Može se napraviti u bilo kojem medicinskom laboratoriju. Na rezultate pretrage obično se čeka nekoliko dana.

Zaključak

Homocistein je važan pokazatelj ne samo rizika od ateroskleroze, već i zdravlja mozga i općeg zdravstvenog stanja. Problemi koji utječu na povećanje homocisteina imaju širok utjecaj na funkcioniranje cijelog organizma. Definitivno vrijedi povremeno preventivno provjeriti razinu homocisteina u krvi kako bi se u slučaju potrebe moglo brzo i učinkovito reagirati.

Izvori: