Kurkumin s piperinom - imaju li nešto zajedničko?

Kurkuma, inače nazivana žutim đumbirom, je višegodišnja, rizomska biljna biljka koja pripada obitelji đumbirovki. U rizomima kurkume nalazi se kurkumin, organski kemijski spoj širokog spektra biološke i farmakološke aktivnosti. Dodaci prehrani koji sadrže ekstrakt kurkume (kurkumin) te ekstrakt crnog papra (piperin) danas su iznimno popularni zbog svojih širokih zdravstvenih svojstava i visoke bioraspoloživosti.

• Što je kurkumin?
• Kurkumin - svojstva
• Kurkumin – bioraspoloživost
• Kurkumin s piperinom – kakve daje učinke?
• Kurkumin - doziranje

Što je kurkumin?

Kurkumin je bioaktivni spoj koji pripada skupini polifenola (antioksidanasa), prirodno se nalazi u rizomima kurkume i stoljećima se široko koristi u ajurvedskoj medicini za potporu liječenja različitih zdravstvenih poremećaja. Kurkumin je glavni biološki aktivni sastojak sadržan u kurkumi (praškastu, žutu indijsku začinu), koji se također nalazi u dodacima prehrani. Kurkumin je tvarnost topljiva u mastima koja ima intenzivnu narančasto-žutu boju, zbog čega je proizvođači hrane koriste kao dodatak prehrambenim proizvodima (boja) označen simbolom E100.

Kurkumin - svojstva

Kurkumin je spoj koji pokazuje svestrana zdravstvena i terapeutska svojstva. Dokazano je da kurkumin ima antioksidativno, antiradikalsko, protuupalno, antimikrobno, antiproliferativno (tj. inhibira staničnu diobu), analgetsko, antidijabetičko, antikancerogeno, antiaterogeno, antidepresivno, anksiolitičko, hepato- i neuroprotektivno te imunostimulirajuće djelovanje.

Provedena istraživanja pokazala su da kurkumin može pridonijeti snižavanju koncentracije ukupnog kolesterola, lipoproteina niske gustoće LDL (tzv. „lošeg" kolesterola) te triglicerida u krvi, osobito kod osoba s poremećajima lipida. Osim toga, kurkumin može smanjiti koncentraciju glukoze u krvi natašte i razinu glikiranog hemoglobina (HbA1c), kao i sniziti vrijednost indeksa inzulinske rezistencije HOMA-IR kod pacijenata u predijabetičkom stanju. Kurkumin može povećati osjetljivost tkiva na inzulin, čime može zaštititi od nastanka inzulinske rezistencije i dijabetesa tipa 2.

Kurkumin ima dobro dokumentirana protuupalna svojstva. Dokazano je da redovita uporaba kurkumina pridonosi smanjenju koncentracije markera upalnog stanja, kao što su C-reaktivni protein (CRP), interleukin 1 (IL-1), interleukin 6 (IL-6) te faktor nekroze tumora alfa (TNF-alfa). Iz aktualnih istraživanja proizlazi da kurkumin može djelovati terapeutski kod mnogih civilizacijskih i kroničnih bolesti, naime kardiovaskularnih, neurodegenerativnih, kancerogenih, koštano-zglobnih bolesti te pretilosti, depresije, dijabetesa i nespecifičnih upalnih bolesti crijeva (osobito ulceroznog kolitisa).

Suplementacija kurkuminom također može podržati proces mršavljenja kod osoba s prekomjernim udjelom masnog tkiva. Prikupljeni znanstveni dokazi ukazuju da uporaba kurkumina u dozi od najmanje 1000 mg dnevno tijekom razdoblja od minimum dva mjeseca može imati pozitivan utjecaj na smanjenje tjelesne mase, opsega struka (trbušne pretilosti) te sadržaja visceralnog masnog tkiva, koji su snažno povezani s nealkoholnom masnom bolešću jetre.

Kurkumin – bioraspoloživost

Kurkumin je organski kemijski spoj koji je topljiv u mastima, ali netopljiv u vodi. Iz tog razloga kurkumin je nažalost slabo bioraspoloživ ljudskom organizmu. Rezultati eksperimentalnih istraživanja na životinjskim modelima pokazali su da bioraspoloživost kurkumina iznosi samo 1%. Kao što je vidljivo, jedan od glavnih problema povezanih s oralnom uporabom kurkumina je njegova niska bioraspoloživost, koja se čini uzrokovanom ne samo slabom apsorpcijom, već i brzim metabolizmom i brzom sistemskom eliminacijom. Posljednjih godina razvijeno je nekoliko metoda za poboljšanje apsorpcije kurkumina iz probavnog trakta. Dvije najučinkovitije i najčešće preporučene metode za povećanje crijevne apsorpcije kurkumina su kombiniranje kurkumina s piperinom (ekstraktom crnog papra) te kombiniranje kurkumina s lipidima. Dokazano je da se među mnogim komercijalnim dodacima prehrani koji sadrže kurkumin, najvećom bioraspoloživošću odlikovao preparat koji je micelarna forma kurkumina.

Kurkumin s piperinom – kakve daje učinke?

Radi poboljšanja crijevne apsorpcije kurkumina preporučuje se uzimanje zajedno s piperinom, glavnim bioaktivnim sastojkom crnog papra, jer takva kombinacija dovodi do povećanja bioraspoloživosti kurkumina čak do 2000%. Preporučuje se kombiniranje kurkumina s piperinom na sljedeći način: 500 mg kurkumina i 5,0-6,7 mg piperina tri puta dnevno, što ukupno daje 1500 mg kurkumina i 15-20 mg piperina dnevno. Stručna literatura također sugerira da u nekim slučajevima visoke doze kurkumina u rasponu od 2000 do 4000 mg dnevno mogu biti potrebne radi povećanja njegove bioraspoloživosti.

Kurkumin - doziranje

Na temelju dostupnih znanstvenih dokaza navodi se da kurkumin pokazuje zdravstveni utjecaj na ljudski organizam u dozama koje se kreću u rasponu od 500 mg do 3000 mg dnevno. I viša i niža razina suplementacije kurkuminom može donijeti mjerljive zdravstvene koristi. Kurkumin treba svaki put uzimati uz hranu (npr. nakon doručka).

Izvori:

• Askari G, Sahebkar A, Soleimani D, et al.: The efficacy of curcumin-piperine co-supplementation on clinical symptoms, duration, severity, and inflammatory factors in COVID-19 outpatients: a randomized double-blind, placebo-controlled trial. Trials. 2022 Jun 6;23(1):472.

• Pawar KS, Mastud RN, Pawar SK, et al.: Oral Curcumin With Piperine as Adjuvant Therapy for the Treatment of COVID-19: A Randomized Clinical Trial. Front Pharmacol. 2021 May 28;12:669362.

• Hewlings SJ, Kalman DS.: Curcumin: A Review of Its Effects on Human Health. Foods. 2017 Oct 22;6(10):92.

• Jakubczyk K, Drużga A, Katarzyna J, et al.: Antioxidant Potential of Curcumin-A Meta-Analysis of Randomized Clinical Trials. Antioxidants (Basel). 2020 Nov 6;9(11):1092.

• Tabrizi R, Vakili S, Akbari M, et al.: The effects of curcumin-containing supplements on biomarkers of inflammation and oxidative stress: A systematic review and meta-analysis of randomized controlled trials. Phytother Res. 2019 Feb;33(2):253-262.